Pojmovi: shareware, freeware, open source

Shareware

Šerver (shareware) programi su programi koji se u toku određenog vremena mogu potpuno besplatno koristiti ili se mogu pokrenuti ograničeni broj puta. Ukoliko korisnik nakon isteka ovih uslova zadrži program na svom računaru onda ima zakonsku obavezu da program plati. Neki šerver programi nakon probnog perioda više ne mogu da se pokrenu, dok je drugi oblik zaštite smanjenje funkcionalnosti programa ili stalno pojavljivanje poruka koje korisnika podsećaju na njegovu obavezu.

Freeware

Besplatne (freware) programe korisnik može da koristi bez ograničenja, da praviti njihove kopije i da ih prosleđuje drugim korisnicima, ali ne smije da ih prodaje.

Open source

Otvoreni kod - generički je naziv za:

softver čiji je izvorni kod i/ili nacrti (dizajn) dostupan javnosti na uvid, korištenje, izmjene i daljnje raspačavanje (primjeri: Firefox web preglednik, MediaWiki softver, Joomla)[47]

 

 

7 ICT u svakodnevnom životu

 

 

Svijet elektronike

 

Prije dvadesetak godina prosječan stambeni i poslovni objekat imao je ugrađene samo elektro instalacije i instalacije koje pripadaju telefonskoj mreži. Danas je u tom pogledu situacija znatno promijenjena. Već u fazi projektovanja predviđaju se, a kasnije i realizuju instalacije kablovske mreže, signalni kablovi, video nadzor, razni komunikacijski signalni vodovi itd.

Malo po malo realizuje se ideja „inteligentne“ digitalne kuće (kancelarije) što iz temelja mijenja svakodnevni život i poslovanje. Sve rjeđi trenuci privatnosti u svom domu nastoje se učiniti što udobnijim, sigurnijim i organizovanijim. Osim racionalizacije vremena postiže se sve veća ušteda energije. Izgrađuje se i poseban sistem za kućnu zabavu ili home entertainment koji postaje sastavni je dio savremenog kućnog ambijenta. U takvom ambijentu komande se mogu prenositi na nekoliko načina: računarom, daljinskim upravljačem, ekranom osetljivim na dodir, mobilnim i fiksnim telefonom. Njima se mogu aktivirati radio i TV, razni audio uređaji, DVD, satelitska antena, kablovske komunikacije, klima, grijanje, bojleri, sauna, bazen (punjenje i zagrijavanje)… Daljinski se može upravljati i kompletnom rasvjetom u stanu (paljenje, gašenje i podešavanje intenziteta), roletne, tende, zavjese, zalivni sistemi u dvorištu, kapije, pokretne pregrade, pokretni krovovi... Lako se kontrolišu alarm i video nadzor, kao i mogućnost upravljanja redoslijedom uključivanja pojedinih uređaja uređaja. Naravno, dio komandi se generiše i automatski preko senzora koji npr. reaguju na kretanje u prostoriji ili na otvorenom, na nestanak električne energije, na promjenu vlage, temperature i sl.

Različite dojave o redovnom ili vanrednom stanju mogu biti usmjerene na mobilni telefon, e-mail ili neki sistem u okviru javne sigurnosti kao što su policija, agencije za zaštitu ili vatrogasci. Sistemi za kućnu automatizaciju imaju nekoliko cjelina: fizičku sabirnicu, komunikacione protokole, softversku komponentu, upravljačke i izvršne komponente. Potrošačka elektronika i žicama ili bežično povezani računari skladno se dopunjuju. Digitalna revolucija ušla je u domove i nezadrživo se širi. Centralna baza podataka nalazi se u kućnom računaru. Razvijeni su i sistemi u kojima se kroz instalacije visokog napona (220 volti i 50 herca) prenosi se komanda do nekog uređaja.

U svijetu postoji asocijacija KNX[48] koja je tvorac i vlasnik KNX tehnologije – svjetskog standarda za upravljanje stambenim i poslovnim objektima, u rasponu od upravljanja rasvjetom i roletnama do upravljanja raznim sigurnosnim sistemima, grijanjem, klimatizacijom, ventilacijom, nadgledanjem, dojavom, kontrolom vode, energije, mjerenjima, kao i kućnim aparatima, audio uređajima i mnogo više. Tehnologija se može koristiti u novim, kao i u već izgrađenim objektima.

 

Slika 177 Digitalni dom

Naravno, postoje i negativni efekti koje sa sobom donosi tehnološki napredak. Jedan od njih je i ovisnost o vidljivim i nevidljivim proizvodima tehnološke revolucije u nastojanju da sve bude na dohvat ruke.

IT se odnosi i na sva područja upravljanja i obrade podataka posebno u velikim radnim organizacijama. Pri tome su računari presudni u upravljanju informacijama pa se računarski odjeli unutar velikih organizacija i ustanova zovu IT odjeli, centri za elektronsku obradu podataka ili računarski centri. Ljudi koji rade u takvim odjelima nazivamo jednim imenom informatičarima. IT odjeli se najčešće dijele u tri podskupine; odjel organizacije i projektiranja u kojima se nalaze programeri, organizatori i projektanti čiji posao je apliciranje podataka, odjela koji brine o radu računara tj. operativnog softvera, baza podataka i komunikacijske mreže i na kraju pomoćnog osoblja koje opskrbljuje periferne uređaje centralnog računara trakama, papirom, odnosno obavljaju masovni unos podataka.

 

Slika 178 Primjeri primjene savremenih komunikacionih tehnologija

IT (informatička tehnologija)je termin koji obuhvata sve forme tehnologije koje se koriste za stvaranje, snimanje, razmjenu i upotrebu informacije u njenim različitim oblicima (poslovnim podacima, razgovorom, slikama, video zapisima, multimedijskim prezentacijama i drugim formama.

Ulazak u informaciono doba doveo je do uvođenja informacionih tehnologija na radna mjesta, škole i u privatni život. Kao i većina drugih promjena i ova je izazvala pozitivne ali i negativne posljedice na radnike, studente, profesore i porodični život. Malo koji građanin razvijenog svijeta ne koristi bankarske usluge, bez obzira je li bogat ili siromašan, punoljetan ili maloljetan, zdrav ili bolestan... Internet-bankarstvo donosi brojne pogodnosti u odnosu na bilo koji drugi oblik bankarstva.

Najveća je prednost Interneta kao medija ta što omogućava korištenje s bilo kojeg mjesta na svijetu. Nije bitno da li se klijent koristi svojim personalnim računarom, računarom na poslu, računarom u cybercafeu, prijenosnim računarom... S bilo kojeg računara spojenog na Inter­net, u čitavom svijetu, mogu se provjeravati stanja svog bankovnog računa, plaćati računi, obavljati novčane transakcije i slično.

Interes banaka je jasan kada se bave Internet-bankarstvom. Što se ve­ći broj klijenata služi Internet-bankarstvom, to ih manje dolazi u poslovnice i na šaltere, a to znači da je potrebno otvarati manje poslovnica i imati manje zaposlenih radnika koji rade na šalterima.

Token je, s druge strane, uređaj vrlo nalik džepnom kalkulatoru. Prilikom registracije klijenta za uslugu Internet-bankarstva djelatnik ustupa klijentu jedan takav uređaj, no samo na upotrebu - ne i u trajno vlasništvo. Ukoliko klijent jednog dana odluči prestati koristiti uslugu Internet-bankarstva ili jednostavno promijeni banku, token će morati vratiti. Kada se uključuje token, mora se upisati PIN, odnosno broj od četiri do osam cifara, kako bi se token osposobio za dalji rad. Nakon upisivanja PIN-a token će ispisati dugi niz brojeva koje treba unijeti u web-aplikaciju, zajedno sa serijskim brojem tokena, čime se toj aplikaciji korisnik identificira. Naravno, svaki slijedeći put će niz brojeva biti drugačiji, u čemu i jest smisao ovog malog uređaja. Računar u banci će po serijskom broju tokena i odgovarajućem generiranom nizu brojeva koji su upisani prihvatiti korisnika i biće omogućen pristup svim vašim računima. Sve manje je u upotrebi druga metoda autentifikacije - ona pomoću jednokratnih šifri koje se zovu TAN-ovi i koje se isporučuju ispisane na komadu papira.

Prvo pitanje koje se nameće svakome ko se nikada nije okušao u Internet-bankarstvu odnosi se na način autorizacije klijenta banci. Prije pojave Internet-bankarstvu identifikacija se na šalteru banke postizala pokazivanjem lične karte. Pri radu na Internetu klijent odla­zi na web-stranicu banke i, jednako kao što na šalteru govorom od djelatnika traži da obavi određenu transakciju, mišjim klikovima po listi ponuđenih usluga i upisivanjem podataka u obrasce zahtijeva da se obave iste te transakcije. Kako onda računar u banci koje obrađuje sve zahtjeve sa Interneta zna ko je pravi vlasnik nekog računa? Za poslovne korisnike uobičajena metoda je identifikacija putem PKI tehnologije, to jest pu­tem smart-kartica (vrlo su nalik telefonskim čip-karticama) na kojima su spremljeni svi podaci o klijentu. Ovisno o banci i tehnološkoj podlozi koju koristi za uslugu Internet-bankarstva, korisniku je na raspolaganju jedan od spomenutih načina autorizacije (poneka banka daje mogućnost izbora između dvije metode – npr. tokenom ili smart karticama), ali i različit dijapazon usluga koje se mogu obaviti bez fizičkog odlaska u poslovnicu.

Smarf-kartice izgledaju kao sve ostale plastične kartice koje sene u novčaniku. Na sebi imaju čip, a ne crnu magnetsku traku. Na tim su karticama pohranjeni svi podaci koji su potrebni za autorizaciju klijenta. Na računaru treba biti instaliran čitač smart-kartica kako bi se one mogle koristiti. Banka pri registraciji za uslugu Internet-bankarstva korisniku daje čitač i softver koji je potreban da bi taj čitač mogao proraditi na računaru. Sama kartica temeljena je na PKI (Public Кеу Infrastructure) tehnologiji koja se zasniva na asimetričnoj kriptografiji, odnosno paru javnih i tajnih ključeva za šifriranje podataka. Svaki klijent ima jedan tajni ključ, samo za sebe, i jedan javni ključ kojeg daje na uvid drugima. Kada šifrira podatke koje želi nekome poslati, to čini svojim tajnim ključem, no oni još uvijek nisu sigurni jer ih svako kome je dao javni ključ može dešifrirati. Da bi ipak podaci bili sigurni, korisnik ih još jednom šifrira javnim ključem primaoca, tako da ih primalac najprije mora dešifrirati svojim tajnim ključem, a potom i javnim ključem pošiljaoca. Svi ti ključevi spremljeni su u digitalnom obliku upravo na smart-kartici.

Prednost ove tehnologije je što pruža veoma visok stepen sigurnosti i još nikada u svijetu nije zabilježen niti jedan slučaj provaljivanja ili zloupotrebe bankarske transakcije na Internetu u kojoj su se korisnici autorizirali ovom metodom. Nije zabilježen niti u slučaju drugih metoda autorizacije, no ovo je jedina metoda čija je teoretska sigurnost dokazana i matematički. Iz tog je razloga autorizacija smart-karticama najprikladnija za pravne osobe. Nedostatak smart-kartica je što se čitač treba instalirati na svaki računar s kojeg se želi obaviti neka bankarska transakcija.

 

Slika 179 Smart-kartice koriste se još uvijek uglavnom za identifikaciju poslovnih subjekata

 

7.1.1 Računari na poslu

Razvoj računara je odgovor na potrebe prvenstveno vojnih, poslovnih i zdravstvenih organizacija i zato je u ovim oblastima ostavio najviše traga. Razvijene su nove vrste oružja, povećana je produktivnost, uvedeni novi lijekovi i metode u liječenju ljudi, međutim nisu ispunjena sva očekivanja stručnjaka.

Na svim poslovima za koje se traži velika tačnost i velika brzina, te na poslovima koji se stalno ponavljaju ili su opasni po čovjeka, računari su postali nezamjenjivi dio radnog procesa. Međutim, postoje poslovi u kojima čovjek još uvijek ima prednost nad računarom. To su poslovi u kojima se zahtijeva kreativnost kao što je izrada umjetničkih predmeta, poslovi u kojima se ne mogu unaprijed predvidjeti svi mogući ishodi kao što je vožnja automobila i poslovi koji su svaki put različiti. Računari i u ovim poslovima mogu da imaju značajnu ulogu ali ne mogu da potisnu čovjeka sa vodećeg položaja.

PC revolucija je zaista donijela mnoge promjene u poslovnom i privatnom svijetu. Toliko su te promjene bile nagle da je većina proizvođača odustala od proizvodnje meinfrejm računara 90-tih godina prošlog vijeka, smatrajući da će PC računari preuzeti njihovu ulogu. Ipak, mejnfrejm računari nikada nisu izgubili svoje mjesto tamo gdje postoji potreba za istovremenim opsluživanjem velikog broja korisnika i obradom velike količine podataka. Takvi su statistički zavodi koji imaju stalnu potrebu za obradom i analizom velike količine podataka veliki bankarski sistemi, kojima je pored stalne dostupnosti bitna i pouzdanost sistema, veliki administrativni sistemi i osiguravajuća društva sa velikim brojem korisnika i predstavništva, organizacije za vođenje podataka o stanovništvu, registraciju vozila, poreskih obaveza građana, rezultata glasanja i sl.

Savremena tehnološka oprema ima značajnu ulogu u zdravstvenom sistemu. Bolnički informacioni sistemi sadrže baze podataka o svojim pacijentima, zaposlenom osoblju, zalihama lijekova i medicinskog meaterijala. LAN mreže služe medicinskom osoblju za uvid u podatke o pacijentima i usklađivanje tih podataka. Namjenski računari se koriste za nadgledanje vitalnih funkcija pacijenata na liječenju, biohemijske analize i doziranje lijekova. Kao pomoć u složenim hiruškim zahvatima, koristi se posebna računarska oprema za kontrolu i izvođenje pojedinih faza hirurških operacija. Računarski sistemi, takođe se koriste u organizaciji hitne pomoći.

 

Najvažnije karakteristike elektroničke trgovine:

· Prodaja se odvija preko web stranice

· Potencijalni kupac dolazi na web stranicu i u virtuelnu korpu stavlja proizvode koje želi kupiti

· Plaćanje se odvija najčešće putem kreditne kartice (najosjetljiviji dio ovdje je identifikacija kupca i ispravnost bankarskog računa)

· Nakon naplate ponuđač šalje kupljeni proizvod kupcu

· Prava kupca se zasnivaju na zakonu zemlje iz koje se kupuju stvari

 

Prednosti elektroničke trgovine:

· Stalna dostupnost

· Mnogo proizvoda sa detaljnim opisom i slikama

· Brzo poređenje sa cijenama drugih proizvođača

· Brzo pronalaženje proizvoda po ključnim riječima

· Trenutna dobava za robu u digitalnom obliku (npr. kupovina antivirusnog programa ili računarskih igara)

 

Nedostaci elektroničke trgovine:

· Zabrinutost kupaca za sigurnost podataka (naročito za podatke kreditnih kartica)

· Nemogućnost trenutnog preuzimanja materijalne robe

· Loša veza ili prekid veze na Internetu

· Nema socijalnog kontakta sa prodavačem

Osnove rada Bluetootha

Bluetooth je tehnologija koja se može koristiti za bežično spajanje uređaja na manjim udaljenostima. Svaki Bluetooth uređaj stvara oko sebe „komunikacijski mjehur“ – bubble koji omogućava spajanje uređaja u dometu signala. Uređaji povezani ovom tehnologijom (prijenosni uređaji, mobilni telefoni, laptopi,...) nalaze se u nekoj vrsti male mreže (pika-mreža) koja nema klasičnu mrežnu strukturu i mogućnosti rada. Bloototh tehnologija se koristi radijskim spektrom u dijelu oko 2,4 GHz.

Šta je Bluetooth?

Bluetooth je relativno nov standard za bežično povezivanje. Korištenjem ovog standarda moguće je međusobno povezivati ne samo računare, nego i različite druge uređaje kao npr. računaro s mobitelom, ručni računar s digitalnom kamerom i tako dalje. Bluetooth je zbog svoje relativno niske propusnosti primarno i namijenjen povezivanju računara s raznim dodatnim uređajima a ne klasičnom umrežavanju računar. Za povezivanje dva uređaja preko Bluetootha, i jedan i drugi uređaj moraju podržavati ovaj protokol. Za stone računare moguće je nabaviti Bluetooth adaptere (na računar se spajaju preko PCI, PC Card ili USB konektora) koji im omogućavaju povezivanje s Bluetooth uređajima. Tehnički gledano, Bluetooth za povezivanje koristi radiovalove na frekvencijskom području od 2,4 GHz (koje je u većini zemalja slobodno za "privatnu" upotrebu). Ovisno o snazi Bluetooth sklopa, uređaji s ugrađenim Bluetoothom dijele se na dvije grupe: Class I (domet do 100 metara) i Class II (dometa do 10 metara). I jedni i drugi mogu međusobno komunicirati, s tim da je udaljenost ograničena na domet manjeg.

Propusnost veze je u oba slučaja 721 kbit/s u asinhronom i 423 kbit/s u sinhronom načinu rada. Ovo je relativno malo, no ima li se na umu namjenu Bluetooth tehnologije najčešće je sasvim dovoljno.

Ko je bio Plavi Zub?

Sam naziv Bluetooth tehnologije nije nastao slučajno, već dolazi iz prošlosti danskog naroda. Nije poznato kada je rođen, međutim, prije svoje smrti, oko 985. godine, danski kralj Harald Blatand ujedinio je svoje rascjepkano carstvo te ga čak proširio na Norvešku. Kralj Harald Blatand (eng. Bluetooth ili Plavi Zub; nazvan prema tamnoplavo obojenome zubu) spominje se 960. godine u Danskoj kad je započeo pokrštavanje svoje kraljevine. Kao uspomenu na skan­dinavsku pionirsku akciju pokrštavanja Norveške, svoju tehnologiju za bežičnu komunikaciju (Ericsson, IBM, Intel, Nokia i Toshiba) nazvali su prema ovom hrabrom vikingškom ratniku - Bluetooth.

Slika 180 Brzina prijenosa različitih tehnologija

Jedna od tehnologija koja je dio ovih trendova bez sumnje je WiMAX. WLMAX ili Worldwide Interoperabilitv for Microwave Access uljepšani je naziv za IEEE 802.16e standard, odnosno telekomunikacijsku tehnologiju čija je primarna namjena pružanje bežičnog pristupa na velike udaljenosti. Sam standard je razvijen zbog potrebe za prijenosom veće količine podataka na veliku daljinu od bazne stanice.

Kako WiMAX Forum objašnjava, tri osnovna tipa korisnika tehnologije su mobilni, fiksni i nomadski.

Za fiksne korisnike WiMAX je koristan zbog mogućnosti direktne veze iz jedne zgrade prema drugoj ili drugog tipa područja, kao klasična point-to-point komunikacija. Može se raditi o tuneliranju, odnosno vezi za razmjenu podataka izravno između dvije firme ili institucije, no može služiti i kao takozvano „last mile" rješenje, gdje može zamijeniti optičke kabele ili slične konstrukcije koje zahtijevaju postavljanje infrastrukture, ako je već nema i samim time zakup potrebnih cijevi i vodova.

 

Tabela 35 Poređenje brzina sličnih standarda

Brzine su izražene u Mbit/s, prva vrijednost je download, a druga brzina u uploadu. Ipak, mnoge navedene tehnologije još nisu dostupne izvan laboratorija tako da se brzine trebaju uzimati s rezervom i ovisno o implementaciji i načinu rada.
	download/upload
WiMAX	70/70
WiBro	50/50
iBurst	64/64
EDGE Evolution	1.9/O.9
HSDPA	14.4/5.76
HSPA+	42/11.5
HSOPA	100/100
LTE	173/58
EV-DO 1 x Rev.A	3.1/1.8

 

Sa WiMAX-om se sve to može zaobići, tako da se podaci prenose bežično direktno od operatora. Sve dok je prisutna optička vidljivosti i primalac nije izvan dometa, veza se može lako ostvariti.

 

7.1.3 Različiti korisnički servisi na internetu

Internet servisi su prije svega e-mail, web, news, ftp, chat itd. Najzastupljenija od ovih usluga je svakako elektronska pošta - e-mail. Web je usluga koja je značajno pomogla globalnoj popularnosti Interneta. News su mrežne konferencije za razmjenu poruka i za javnu raspravu. FTP - File Transfer Protocol je servis koji omogućava prijenos datoteka na Internetu. Chat je direktna komunikacija korisnika Interneta, on-line razgovor u stvarnom vremenu, pa i direktna video-veza.

 

7.1.4 Pojam elektronskog učenja (e-learn­ing)

Pojavom elektroničkih knjiga umnogome se promijenio današnji način učenja. Uz klasične knjige sada se koriste i prateći CD-ovi i DVD-ovi na kojima su kratki kursevi, multimedijalne prezentacije, testovi i dodatni materijali za učenje. Na Internetu se nalaze čitave elektroničke biblioteke sa mogućnošću downloada pojedinih knjiga, udžbenika, časopisa, različitih edukativnih tekstova itd. U razvijenim zemljama studenti imaju poseban popust pri plaćanju veze na Internet kako bi se stimulisalo e-učenje. Fakulteti sve više svojim studentima preko Interneta omogućavaju dostup do preporučene literature, tako da student može u bilo koje vrijeme učiti, rješavati zadatke i provjeravati svoje znanje. Praksa pokazuje da gledano i šire korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija i usluga podiže kvalitet obrazovanja u svim segmentima.

 

Obrazovanje (programi za samoučenje, e-learning, Computer-Based Training (CBT))

Evropska unija pokrenula je Europeanu (www.europeana.eu) - evropsku digitalnu bıblıoteku i arhiv. Ona korisnicima omogućava pristup do više od dva miliona digitaliziranih knjiga, ali i digitaliziranoj kulturnoj baštini, novinama, knjigama, audio i video zapisima iz više od hıljadu ustanova u 27 evropskih zemalja. Predvıđa se da ovaj pro­jekt kojı "predstavlja putovanje kroz vrijeme i preko granica država EU" funkcionira na 21 evropskom jeziku. Digitalna bıblıoteka Evropske unije nudi dıgıtalnu formu stotina godina ljudskog iskustva te mnoštvo tačnih i preciznih podataka.

Planıra se da bi u 2010. godine ovdje moglo biti dostupno oko deset miliona djela.

Google Book Search predstavljen je 2004. godine pod nazivom Google Print te je od tada, ba­rem prema informacijama iz te kompanije, digitalizirano oko sedam milijuna knjiga. Korisnici mogu pretraživati sadržaj skeniranih knjiga ili pregledavati čitave stranice, a sve je popraćeno linkovima na knjižare u kojima se odabrane knjige mogu kupiti i, naravno, oglasima stranica ili trgovina koji se bave tematikom odabranih knjiga. Google je pristao pla­titi ogroman novac u sudskoj nagodbi s autorima i velikim izdavačkim kućama kako bi korisnici mogli pregledati milione knjiga putem mreže. Zanimljivo je da mnogi Google Book Searchu zamjere zbog pretjerane orijentacije na engleski jezik, dok Europeana većinu svog sadr­žaja trenutno nudi na francuskom jeziku.

 

Slika 181 www.europeana.eu - evropska digitalna bıblıoteka

 

Učenje na daljinu se definiše kao metoda učenja koji ne zahtijeva da studenti budu fizički prisutni na određenom mestu tokom nastave. Ovaj metod otvara mogućnosti za doživotno učenje studentima iz svih zemalja i svih doba, i daje im šansu da dobiju diplome i sertifikate od gotovo svakog onlajn univerziteta na svijetu.

Učenje na daljinu počelo je sa generacijama odraslih koji su željeli da unaprijede svoje obrazovanje od kuće ili sa posla. Kursevi su se održavali korespondencijom tako što su se materijali razmjenjivali klasičnom poštom[49]. Danas se učenje na daljinu razvilo tako da koristi prednosti moderne tehnologije. Ono se odvija na internetu i studenti mogu da dobiju diplomu a da nisu kročili u klasičnu učionicu. Prednosti učenja na daljinu su dovele do revolucije u oblasti naprednog obrazovanja. Na primjer:

· Predavanja se mogu održavati putem striminga, prenosa multimedijalnih sadržaja koji ne zahtijeva da se prvo preuzme kompletan fajl, a zatim se posmatra, već to možete činiti dok je prijenos podataka u toku.

· Predavanja mogu biti dostupna u vidu štampanih materijala koji su kao fajlovi sačuvani na serveru organizatora obrazovanja.

· Studenti mogu da komuniciraju između sebe i sa nastavnikom putem internet foruma, e-maila ili četa.
Zadaci se mogu staviti u padajući meni, a testovi i ispiti mogu da budu automatizovani i da se polažu onlajn.

· Materijali za kurs su uvek dostupni i lako se ažuriraju.
Onlajn formati omogućavaju fleksibilnost u radu, pa student može sam sebi određivati brzinu rada i napredovanja.

Internet je savršen za postavljanje virtualne sredine za učenje. Učenici/studenti mogu da uče u svom rodnom gradu, a da se zapravo školuju u drugom gradu ili inostranstvu.

Ukoliko učenici/studenti imaju pristup kompletnoj bazi materijala za učenje, mogu da razviju veću autonomnost u procesu učenja.
Studenti imaju veću kontrolu i mogućnost da upravljaju tokom svog učenja, a uloga profesora se pretvara u ulogu mentora ili trenera. Metoda knowledge push sve više prelazi u knowledge pull.

Kursevi nisu ograničeni na radne sate regularnih škola i univerziteta, tako da i svi mogu da iskoriste priliku za doživotno učenje. Učenje na daljinu mijenja navike i učenika i nastavnika. Uspješni učenici razvijaju upornost i organizacione sposobnosti, a nastavnici postaju vještiji u upotrebi tehnologije.
Učenje na daljinu može poboljšati učenje na više načina. Ono učenicima, njihovim porodicama i nastavnicima donosi iskustvo rada na internetu, i upoznavanje sa njim tokom procesa obrazovanja. Učenje na daljinu daje šansu studentima da steknu nove vještine i kvalifikacije i da se razvijaju u novim pravcima.
Sigurnost je i ovdje ključna, kao i sa svakom drugom razmjenom informacija preko Interneta. Virusi i hakeri mogu da naprave haos u sistemima učenja na daljinu. Autorska prava su obično zaštićena zakonom zemlje u kojoj učenik živi. Ipak, kod pohađanja programa za učenje na daljinu, treba provjeriti da li su materijali za učenje zaštićeni međunarodnim zakonom o zaštiti autorskih prava.

Informaciono doba je dovelo do postavljanja novih zahtjeva pred obrazovni sistem, uvodeći promjene u obrazovnom programu i načinu prenošenja znanja. Računari su imali veliki doprinos u ovim promjenama. Gotovo da nema škole koja nema računare, a načini njihove primjene su veoma raznovrsni.

Računari su u obrazovanju prvo pronašli primjenu u organizacionim poslovima. Neki od uobičajenih primjera su poslovi oko izrade rasporeda časova i ispita. Računarski program su odavno ove poslove preuzeli na sebe. Vođenje evidencije o studentima i njihovim postignutim rezultatima dugo je zahtijevalo postojanje ogromne arhive i gomile papira.

Upotreba programa za rad sa bazama podataka i tabelarne proračune pojednostavila je i umnogome ubrzala obavljanje ovih aktivnosti. Primjena računara takođe je našla veliku primjenu u obuci ljudi za rizična zanimanja, kao što je upravljanje avionom, na primjer.

Programski paketi za obuku đaka, studenata i drugih polaznika su u svijetu stekli veoma veliku popularnost. Obuka i učenje zasnovano na ovom principu se naziva CBT - Computer Based Training. CBT obuhvata nastavni materijal u elektronskom obliku sa riješenim zadacima, zadacima za vježbu i nastavnim pitanjima koje polaznik treba da savlada. Učenje je interaktivno što znači da se od polaznika zahtjeva aktivno učešće u rješavanju zadataka i problema i da mu se trenutno pružaju informacije o stepenu napredovanja u savlađivanju nastavnog gradiva. CBT se pokazao se kao veoma dobar u kombinaciji sa tradicionalnim načinom prenošenja znanja.

Učenje na daljinu (distance learning)

Ovo je jedan od načina za obavljanje obrazovnog procesa izvan školskih objekata. Računari, modemi, računarske mreže, satelitski video prijenos, Internet i druge komunikacione tehnologije nude mnoge povoljne mogućnosti. Dvosmjerne video veze omogućavaju predavačima da razgovaraju sa studentima koji se nalaze u udaljenim učionicama i da daju odgovore na njihova pitanja u realnom vremenu. Mogu se organizovati video konferencije i seminari bez dodatnih troškova putavanja i smještaja.