Sigurnost djece na Internetu

Sadržaja koji nije podoban za najmlađe surfere ima na pretek, pa roditelji moraju poduzeti sve kako bi djecu zaštitili od njega.

Internet je odlično pomagalo pri učenju. Prije dvadesetak godina o njegovim mo­gućnostima ljudi su mogli sanjati, a danas su dostupne gotovo svima. Bez obzira na godine i nivo obrazovanja na Inter­netu svako može naći traženi sadržaj. Upravo izbor sadržaja je ono čemu se moraju posvetiti ro­ditelji najmlađe djece koja se tek upoznaju s računarima i Internetom.

Na internetu ne vrebaju pedofili iza sva­kog ugla, no treba biti realan i shvatiti da veliki dio sadržaja na Internetu nije pogodan za djecu predškolskog i škol­skog doba. Osim pornografije postoje i drugi neprimjereni sadržaji poput namjerno plasiranih neisti­nitih informacija koje dijete nije sposobno prepoznati.

Preporučuje se primjena sljedećih jednostavnih pravila kako bi se omogućilo što ugodnije korištenje Interneta. Držite računar u dnevnoj, a ne u dječjoj sobi. Tako ćete imati mnogo bolju kontrolu nad aktivnostima djeteta na računaru. Naučite dovoljno o računarima da djeci možete dati savjet te kako biste znali procijeniti što djeca na računaru rade. Ne zaboravite po­vremeno zajednički posjećivati internetske stranice kako biste se upoznali sa sklonosti­ma i navikama djeteta na Internetu te pro­vjerili što dijete na In­ternetu zapravo radi. Što češće razgovarajte s djetetom o stvarima koje je vidjelo na In­ternetu. Mlada djeca nikako ne bi trebala posjećivati chat sobe, forume i slična mjesta bez nadzora roditelja. Nipošto se ne bi smje­la upuštati u bilo koji oblik komunikacije s nepoznatim osobama koja se odvija u real­nom vremenu. Dogovorite s djetetom pravila o stranicama koje će posjećivati i vreme­nu koje će provoditi na Internetu. Pravila obavezno ispišite.

Možda najvažnije od svih pravila je da naučite dijete da se nikad i ni pod kojim uvjetima ne sastaje s osobama koje upozna putem Interneta, osim u vašoj pratnji. Ta­kođer, objasnite da na Internetu ne smije ostavljati osobne informacije poput adrese, broja mobitela, punog imena i prezimena te sličnih osobnih informacija.

 

Savjeta za roditelje

1. Djeca danas odrastaju s računarom. Nužno je educirati se o opasnostima koje vrebaju kako bi dijete bez opasnosti moglo iskusiti sve dobrobiti Interneta.

2. Pretraživati internet zajedno sa svojim djetetom

3. Zajedno pronalaziti zanimljive, zabavne i korisne web sadržaje. Na taj način se sa svojim djetetom grade odnosi međusobnog povjerenja i lakše ga je upozoriti na određene neprimjerene sadržaje.

4. Ne puštati malu djecu da surfaju sama

5. Kada bi dijete trebalo početi surfati bez roditeljskog nadzora, ili uz ograničen nadzor individualno je i ovisi od djeteta do djeteta, ali definitivno ne prije 12 godina starosti.

6. Razgovarati s djetetom o Internetu

7. Odrasli najčešće koriste Internet na poslu ili za skupljanje informacija. Djeca koriste Internet za druge stvari. O tome treba pričati s djetetom. Zamoliti ga da pokaže svoje omiljene web lokacije i pitati ga zašto su mu određene teme i sadržaji uzbudljivi, zanimljivi i privlačni. Djeca, a posebno tinejdžeri traže privatnost, ali to ne znači da roditelj nema pravo znati s kim se dijete druži, kako u stvarnom životu tako i u virtualnom.

8. Razvijati Internet bonton

9. U Internet komunikaciji postoji mnogo pravila lijepog ponašanja. Djeci treba govoriti o tome da je važno da se prema drugima ponašaju onako kako bi voljela da drugi postupaju prema njima.

10. Objasnite djetetu važnost čuvanja privatnih informacija

11. Djecu ste poučili da ne razgovaraju sa strancima i da im ne odaju privatne podatke.

12. Dogovorite se s djecom o važnim stvarima u Internet komunikaciji. Mnoge web lokacije zahtijevaju privatne informacije (autorizaciju) radi pristupa izvjesnim sadržajima i uslugama. Takve informacije potrebne su zbog različitih stvari, zbog sigurnosti ili da bi usluge postale dostupne. Važno je naučiti svoje dijete kada smije ostaviti privatne podatke, npr.: ime i prezime, adresu, školu u koju ide, mail adresu, broj telefona, privatne fotografije...

13. Ne dopustiti susrete s nepoznatim ljudima s Interneta

14. Internet je popularno mjesto za virtualne susrete i djeca žele preko Mreže stjecati nove prijatelje. Radi izbjegavanja neprijatnih ili čak opasnih situacije, važno je naučiti dijete da nikada ne ide samo na susret s nepoznatom osobom. Za takve susrete neophodan je netko u koga dijete može imati povjerenja (stariji brat ili sestra, roditelji...).

15. Biti oprezan s poklonima. Pedofili mame djecu poklonima poput bonova za mobitele ili npr. kupovinom pjesama ili filmova na Internetu.

16. Prijaviti neprimjereno ponašanje pojedinaca

17. Ako se dijete požali da ga neko vrijeđa bilo putem maila, na news grupama, socijalnim mrežama ili putem chata, prijaviti tog korisnika administratoru web stranice ili odgovarajućoj službi e-mail servisa.

18. Ne izbjegavati kontakt sa nadležnim institucijama. Kad se stvari otmu kontroli, njihov posao je da pomognu.

19. Upozoriti dijete da informacije na Internetu mogu biti netačne

20. Djeca koriste Internet kao pomoć u izradi školskih zadataka, da bi više naučili i sakupili informacije o onome šta ih zanima. Količina informacija na Internetu je enormna i važno ih je izabrati na adekvatan način. Naučiti dijete da provjerava vjerodostojnost informacija na Internetu, osobito kad se radi o nekim važnim podacima.

21. Ne biti previše kritičan prema dječjoj znatiželji.

22. Dijete će sigurno naići na web stranice s problematičnim sadržajima. To može biti pornografija, rasizam… Ne zaboraviti da je prirodno biti radoznao i da uvijek postoje čari ”zabranjenog voća”. Treba pričati o tome s djecom ili postaviti precizna pravila.

23. Tehnička rješenja mogu pomoći u korišenju Interneta radi blokiranja pristupa nepoželjnim stranicama

24. Ako dijete nije punoljetno, onda nema što tražiti na npr. pornografskim stranicama. Postoje načini da se kontroliše i ograniči upotreba Interneta kod djece. Korištenjem alata za praćenje aktivnosti u Internet pregledniku (history), može se vidjeti koje stranice su posjećivane. Postoje i različiti programi za nadgledanje i ograničavanje upotrebe Interneta (parental control software).

25. Dogovoriti se oko igrica i dužine pretraživanja Interneta

26. Kompjuterske igrice omiljena su dječja razonoda. Ima ih raznih – od pedagoških, akcijskih, korisnih, ali i onih s puno agresivnosti i nasilja. Psiholozi tvrde da djeca jasno razlikuju virtualne fantazije i nasilje od pravila u stvarnom životu. Ipak preporučuje se da roditelji obrate pažnju na izbor igrica. Treba izabrati zajedno one igrice koje razvijaju motoriku, maštu, memoriju... Dužina boravka na Internetu, bilo da su u pitanju igrice, pretraživanje ili recimo chat, treba biti u okvirima razumnih termina, kako dijete ne bi zapostavilo stvarni život.

27. Ne uskraćivati djetetu pristup Internetu. To može prouzrokovati neželjen, suprotni efekt jer "zabranjeno voće je najslađe". To može izolirati dijete od stvarnih prijatelja koji se sigurno koriste Internetom.

 

7.4 Zdravlje i računari

 

Pojam ergonomije

Ergonomija je naučna disciplina koja proučava odnos ljudi i njihove radne okoline. Praktično se koristi za olakšavanje rada i smanjivanje umora i bola, povećanje efikasnosti rada i sigurnosti na radnom mjestu.

7.4.2 Osvjetljenje kao faktor koji pri upotrebi računara utiče na zdravlje

Sjaj monitora i odsjaj od monitora u kojem se odražava neki izvor svjetla, svjetlo sa prozora ili slika radnog ambijenta mogu biti naporni za oči. Dodatne slike smanjuju čitljivost korisnog sadržaja i naporne su za oči. Jako svjetlo ne bi trebalo biti ni ispred ni iza monitora. Ako je monitor pored prozora, zastorima treba kontrolisati količinu spoljne svjetlosti. Naročito treba izbjegavati rad u mraku kada je monitor jedini izvor svjetla. Takav ambijent je izuzetno naporan za oči.

 

7.4.3 Pravilno pozicioniranje računara, stola i stolice

Mnogo pažnje se posvećuje podešavanju svega što doprinosi da računar optimalno radi. O pravilnom pozicioniranju hardvera, stola, stolice i organizaciji cijelog radnog mjesta najčešće se mnogo manje razmišlja. Nerijetko se pravi greška tako što se monitor postavi sa strane, a tastatura ispred korisnika. Ovakvo rješenje izaziva nepotreban zamor u vratu tokom dužeg vremena. Za ugodan rad važno je i zvučnike pravilno postaviti. Oni bi trebali biti postavljeni simetrično i nedaleko od ekrana. Zvučni signali često su znaci upozorenja, pa je dobro da su slika i zvuk iz istog pravca. Drugačija je situacija kada se zvučnici koriste više zbog slušanja muzike, ponekad i ambijentne, koja rad čini ugodnijim. Tada je dobro da su zvučnici međusobno udaljeniji zbog boljeg doživljaja stereo zvuka. Hardverske komponente koje ne treba u radu često dodirivati i nadgledati, kao npr. modem, uređaj za neprekidno napajanje (UPS) i sl. mogu biti postavljene na manje dostupna mjesta radi boljeg iskorištenja radnog prostora. Radna prostorija treba biti dovoljno prozračna jer rad u zagušljivom ambijentu sa nedovoljnom količinom kisika smanjuje sposobnost koncentracije. Koliko je moguće potrebno je što više smanjiti i nivo buke koja dolazi iz vanjskih ili unutrašnjih izvora u radnom prostoru.

Slika 186 Pravilan položaj tijela pri radu s računarom

 

Neke faktore koji utječu na zdravlje korisnik računara ne može mijenjati ali ono što sigurno može to je način sjedenja na stolici u toku rada. Najbolje je imati tzv. daktilo stolicu koja ima dodatne oslonce i namjenski je dizajnirana za različita podešavanja za pravilno sjedenje prema tjelesnim karakteristikama korisnika. Visinu stolice treba podesiti tako da su ruke lagano opuštene pri radu na tastaturi.

 

7.4.4 Načini očuvanja zdravlja pri korištenju računara

Pored velike koristi koju nam donosi primjena računara u privatnoj i poslovnoj upotrebi nesumnjivo je da je svaki korisnik računara potencijalna žrtva kojoj može biti narušeno zdravlje na različite načine. Mnogi zaposlenici tokom osmosatnog radnog vremena, a često i duže, stotinama puta ponavljaju iste pokrete mišem ili na tastaturi naprežući prste i ručne zglobove. Za to vrijeme drugi dijelovi tijela, kičma, mišići nogu, leđa i vrata gotovo miruju.

Višednevno, višemjesečno, pa i višegodišnje trajanje takvog stanja postepeno prouzrokuje promjene u tijelu. Javljaju se povrede usljed ponavljajućeg naprezanja (repetitive strain injuries – RSI). Dokazi za to su isuviše uvjerljivi pa se nipošto ne smiju ignorisati.

Znaci za upozorenje su bol, utrnulost, trnci, poremećen osjećaj za toplo i hladno, gubitak spretnosti i snage u rukama i sl. Povremeni i slabo izraženi znaci vremenom postaju stalni i izraziti.

Slika 187 Dugotrajan rad za tastaturom može prouzročiti zdravstvene probleme

Ljudskom tijelu nije primjeren dugotrajan isti položaj, pa je potrebno odmarati se pri radu, ustati i bar malo se razgibati. U prodaji ima dosta različitih pomoćnih ergonomskih sredstava: posebne podloge za miša, oslonci za ruke i sl.

Postoje i specijalno dizajnirane tastature na kojima su ruke postavljene pod drugačijim uglom. Zavisno od tjelesne konstitucije i ustaljenih navika pri radu svaki korisnik bi trebao odlučiti koja od tih pomagala mu najviše odgovaraju. Dobro odabrana oprema čini rad lakšim, povećava efikasnost rada i smanjuje vrijeme koje se provodi za računarom.

Slika 188 Povremene gimnastičke vježbe na radnom mjestu

7.5 Ekologija i računari

 

7.5.1 Mogućnosti recikliranja dijelova računara

Rijetko ko u nekom podrumu nema ba­rem jedan neispravan komad hardvera koga se, ni par godina nakon što je prestao raditi, ili zbog "emocionalne povezanosti", nikako ne može riješiti. Slično je i sa drugim električnim uređajima, štednjacima. mašinama za pranje veša i sl. Kad-tad završiće na nekom otpadu, a do tada će nepotrebno zauzimati korisni prostor. U Evropskoj uniji po jednom stanovniku nastaje 14 kg električnog i elek­troničkog otpada (engl. WEEE - waste electrical and electronic equipment). Ta količina raste oko deset posto godišnje! E-otpad pripada skupi­ni opasnog otpada jer sadrži tvari koje su toksič­ne i kancerogene, ili takve mogu postati ako se uređaj nakon prestanka korištenja ispravno ne odloži. Na primjer, spojevi bromidi, koji se dodaju plastici radi usporavanja gorenja, zapaljeni proizvode po ljudsko zdravlje štetan plin dioksin, a fluorescentne cijevi i neke vrste štednih sijalica sadrže visoko toksične metale živu, kadmij i olovo.

Pri uspostavi regulative vodi se računa i o prevenciji tako da se već pri proizvodnji uređaja razmišlja o njegovu što lakšem recikliranju. Tako je Evropska unija još 2003. usvojila direktivu o korištenju opasnih tvari (Restriction of Hazardous Substances Directive) kojom se ograničava upo­treba olova, žive, kadmija, heksavalentnog kroma, polibromiranih bifenila i polibromiranih difenil-etera u elektroničkoj i električnoj opremi. Posebna preporuka Evropske unije odnosi se na proizvodnju i recikliranje baterija zbog prisustva žive i kadmija u njima.

Iako se uvijek prvo spominju zdravstveni rizici, zbrinjavanje e-otpada nije poželjno samo zbog suzbijanja štetnog djelo­vanja opasnih supstanci na ljude i prirodnu okolinu, već je i važan izvor sirovina, koje su i lokalno i globalno sve skuplje i teže dobavljive. Opasan otpad kao što su baterije može poslužiti kao vrijedan izvor nikla, kobalta i srebra. Bitno je napomenuti da pritom nije riječ o zanemarivim količinama upotrijebljenih sirovina jer jedna tona starih računara sadrži više zlata nego što se može dobiti iz 17 tona zlatne rudače!

Elektronička i električna oprema je klasificirana, i to u deset kategorija. Jedna od kategorija je oprema informatičke tehnike i oprema za telekomunikacije, koja obuhvata sve tipove računara i telefona, štampače, faks uređaje i kalkulatore. U ostalim kategorijama su: kućni uređaji, mali kućni uređaji, oprema široke potrošnje za razonodu, rasvjetna oprema, električni i elektro­nički alati; igračke, oprema za razonodu i sportska oprema; medicinski uređaji, instrumenti za nadzor i upravljanje. Pojam EE opreme se odnosi na "sve proizvode koji su za svoje pravilno djelovanje ovisni o električnoj energiji ili elektroma­gnetskim poljima, kao i oprema za proizvodnju, pri­jenos i mjerenje struje ili jačine elektromagnetskog polja".

 

Slika 189 Elektronski otpad

 

U nekim zemljama podstiče se organizirano sakupljanje elektroničkog otpada između ostalog i postojanjem službi koje na poziv dolaze i besplatno odvoze otpad u centralna skladišta. Drugi oblik organiziranog sakupljanja je obavezivanje prodavača da preuzmu stari uređaj kad pro­daju novi - ako otpadni uređaj ima istu primarnu funkciju kao upravo kupljeni.

Za spaljivanje potencijalno vrlo štetnih komponenata kao što su toneri, kondenzatori, baterije i plastika koja sadrži bromide u Beču je izgrađena spalionica opasnog otpada, i ona ne samo da grije i osvjetlja­va čitav grad, već je i turistička atrakcija. Projektovao je poznati austrijski arhitekt Hundertwasser i nalazi se u svim turističkim vodičima po Beču.

Koliko su nove informatičke tehnologije obilježile zadnjih par desetljeća svima je jasno, ali sigurno je da će njihov otpad obilježiti desetljeća koja tek dolaze. Da situacija bude još gora, radi se o izuzetno opasnim toksičnim materijalima. Danas u SAD elektronski otpad čini oko 5% krutog otpada.

 

Slika 190 Instrukcije za pakovanje i vraćanje potrošene kasete štampača

 

Proizvođači potrošnog materijala za štampače na svojim stranicama na Internetu i u priloženim uputstvima uz proizvod daju detaljne upute i savjete korisniku kako da vrati na recikliranje potrošene komponente.

Tehnološki napredak progresivno uzrokuje sve brže zastarijevanje elektronske opreme, oso­bito računara. Samo u 1998. godini zastarjelo je više od 20 miliona personalnih računara, 16 miliona monitora i 11 miliona pisača i skenera. Samo oko 14% ih je reciklirano ili višekratno korišteno, dok je većina odložena u različitim skladištima ili jednos­tavno leži odbačena po raznim (često divljim) deponijama. Prema procjenama u 2005. godini, 63 miliona računara je zastarjelo a do danas taj broj je daleko veći. U razvijenim zemlja­ma radni vijek računara je 2-4 godine, a monitora 4 do 6. Na žalost, proizvodnja informatičkih tehnolo­gija je takva da je dotrajale uređaje puno lakše od­baciti nego reciklirati - i tu nastaju problemi.

Zagađivanje okoline počinje u samom procesu proizvodnje. Kao osnovni materijali za proizvodnju poluprovodnika koriste se elementi kao silicij ili galijev arsenid. Kao primarno otapalo za ispiranje osta­taka sa štampanih ploča koriste se hlorofluoro-karbo­nati (freoni, CFC), u čijem je korištenju elektronič­ka industrija u samom vrhu iako je Montrealskim ugovorom dogovoren globalni prestanak proizvod­nje. Za CFC se smatra da je jedan od glavnih uzroka nestajanja ozona. Proces premazivanja ima za posljedicu emisiju plinova poput fluorovodika, fosfina i ar­sena. Tu su i drugi materijali poput olova, koje se može naći u katodnim cijevima i stijenkama moni­tora, gdje djeluje kao zaštita od zračenja elektrona koje katodna cijev "ispaljuje" na staklo monitora.

Toksični kadmij i živa se, osim u baterijama, nalaze i u slojevima koji generiraju boju na nekim ekranima. Tu su i spojevi na bazi broma, koji služe za sprečavanje gorenja plastičnih materijala, a nalaze se u [tampanim pločicama, kablovima, kućišti­ma monitora, miševima i si. Oni su povezani sa posebno opasnom grupom toksina zvanom PCB. Zbog izlaganja ovakvim spojevima ne čudi da su radnici zaposleni u elektronskoj proizvodnji često u rizičnoj skupini oboljelih od karcinoma.

Analize potrošnje energije rađene u Japanu i Francuskoj pokazale su da se pri proizvodnji i pros­ječnom četverogodišnjem radnom vijeku jednog memorijskog čipa teškog 2 grama utroši najmanje 1.6 kilograma fosilnog goriva, 32 litre vode i 72 grama toksičnih kemikalija. Pri proizvodnji samo jednog računara tako nastane više od 63 kg najve­ćim dijelom toksičnog otpada, u što se ne ubraja 33.000 litara vode koliko se troši po računaru samo za ispiranje štampanih ploča i 12.000 litara za poluprovodnike. Zbog hemijske kontaminacje ova se voda više ne može koristiti i mora biti negdje pohranjena. Kod skladištenja vode kao i ostalih hemijskih spoje­va, poput otapala, postoji velika opasnost od njiho­vog curenja u okolinu i ugrožavanja tla i pitke vode, što se često i događa. Nedavno je Evropska unija usvojila TakeBack strategiju, Uredbu o otpadu električne i elektronske opreme. Ona zahtijeva od proizvođača da preuzmu odgovornost za cijeli živ­otni ciklus svojih proizvoda, odnosno troškove i odgovornost za sakupljanje, obradu, recikliranje i odlaganje otpada, samostalno ili preko drugih firmi. Prema drugom zakonu od 1. jula 2006. godine proizvođači moraju prestati koristiti toksične materijale poput olova, žive ili kadmija te hemijske spojeve poput PBDE i PBB-a u svojim proizvodi­ma. Ovi se zakoni primjenjuju i na sve proiz­vođače koji žele svoje proizvode plasirati na tržištu EU.

 

7.5.2 Mogućnosti štednje energije pri upotrebi računara

Jednostavno gašenje nekog uređaja ne znači da je potrošnja energije svedena na nulu. Postoji i potrošnja energije za održavanje stand-by moda, popularno nazvana „vampirska energija“ (engl. vampire power). Tu energiju troše strujni krugovi koji omogućavaju brže pokretanje uređaja ili oni koji predstavljaju neprekidnu vezu sa svojom okolinom kao npr. interni satovi, senzori za daljinske upravljače, svijetleće diode i sl. Čak i punjači za razne uređaje, mobitele ili laptope ako su uključeni u utičnicu stalno troše električnu energiju. Ako se posmatra ta potrošnja energije samo u jednom stanu, ona nije velika, ali za jedno srednje ili veće preduzeće sa stotinu i više računara cijena te utrošene energije (i „vampirske energije“ koja se troši i neradnim danima) na godišnjem nivou mogla bi biti značajna.

 

 

Tabela 36 Potrošnja nekih elektroničkih komponenti dok su ugašene ili u stand-by modu

KOMPONENTA RAČUNARSKOG SISTEMA	UGAŠENO	STAND-BY MOD
Štampač	-	2 – 5 W
Monitor	-	LCD: 0,2 do 1 W CRT: 2 do 15 W
Kancelarijski računar	2 – 8 W	2 – 15 W
Eksterni disk	USB napajanje: do 2,5 W Vanjsko napajanje: do 3 W
Bežični telefon		1 – 3 W
Tipičan WLAN router		5 – 15 W (uvijek uključen)
Igraća konzola	1 – 3 W
Zvučnici i Hi-Fi linije		3 – 10 W
DVD player		2 – 7 W
Televizor		LCD: 0,1 do 2 W CRT: 2 do 15 W

 

Za uštedu električne energije koju troši računar i prateća oprema preporučuje se:

· Produžne kablove iskopčavati iz utičnice ili gasiti na produžnoj letvi kada se oprema ne koristi

· Smanjiti svjetlinu LCD monitora za 20-ak posto.

· Staviti računare u stand-by mod kod odlaska od računara na kraće vrijeme

Jedno standardno radno mjesto sa računarom, monitorom i uobičajenim perifernim uređajima troši troši u prosjeku 175 wati, a u sleep modu svega 15-ak wati.

Savremeni operativni sistemi imaju dva moda za štednju energije: Stand By i hibernaciju. U Stand By modu gasi se monitor i diskovi, a sve otvorene aplikacije se pohranjuju u radnu memoriju. Zato je povratak iz ovog moda brz, ali održavanje tog stanja mirovanja može biti samo uz potrošnju izvjesne količine energije. U stanju hibernacije prethodno stanje je zapisano na disku računara i računar se gasi. Zato u takvom stanju računar troši neznatnu količinu energije ali je povratak iz „sna“ duži.

 

 

U operativnom sistemu Windows XP treba potvrditi opciju mogućnosti odlaska računara u hibernaciju.

 

1. Otvoriti Power Options u Control Panelu.

2. Kliknuti na Hibernate tab, i selektovati Enable hibernate support check box.

3. Ako Hibernate tab nije na raspolaganju, to znači da računara ne podržava ovu mogućnost.

4. Nakon klika na Start, a zatim na Shut Down u padajućoj listi What do you want the computer to do nalazi se opcija Hibernate.

 

Računar može otići u hibernaciju samo ako njegove komponente i BIOS podržavaju tu opciju.

Smanjenje potrošnje energije nema za cilj samo uštedu novca pojedincu ili firmi. Pretpostavlja se da na svijetu ima oko milijardu i po računara, pa bi i najmanja ušteda po računaru na globalnom nivou rezultirala ogromnim uštedama. Stvoreni višak energije mogao bi se drugačije rasporediti ili bi postalo suvišno nekoliko nuklearnih i drugih elektrana. To bi u značajnom procentu smanjilo emisiju stakleničkih plinova.

 

 

Pitanja za provjeru znanja

 

 

1. Koji je od navedenih računara pogodan za trgovačke putnike?

1. Server

2. Laptop

3. Meinfrejm (mainframe) računar

4. PC računar

2. Koji je od slijedećih računara prenosni računar?

1. PDA računar

2. Meinfrejm (mainframe) računar

3. Super-računar

4. Server

3. Meinfrejm (mainframe) računar je…

1. računar koji ne sadrži hard disk, a povezan je na server preko računarske mreže.

2. računar koji može lako da stane na radni sto.

3. obično velik i skup računar namijenjen za obavljanje složenih i

zahtjevnih proračuna.

4. prenosni računar pogodan za upotrebu na različitim mjestima.

4. Naziv Informacione tehnologije (IT) se najčešće upotrebljava da opiše:

1. Tehnologije za skladištenje podataka, shareware i freeware softver.

2. Hardver, softver i tehnologiju štampanja.

3. Hardver, softver i komunikacione tehnologije.

4. Komunikacione tehnologije, shareware i freeware

5. Koja od navedenih aktivnosti može da poveća brzinu rada računara?

1. Instaliranje novih programa

2. Upotreba monitora velike rezolucije

3. Upotreba štampača velike rezolucije

4. Povećanje RAM memorije

6. Ako računar sporo izvršava neke programe, koji od narednih postupaka može da utiče na ubrzanje rada računara?

1. Ugradnja Zip uređaja

2. Povećanje veličine RAM memorje

3. Ugradnja modema

4. Instaliranje screen saver-a

7. Računar može da uspori...

1. istovremeno izvršavanje više programa za obradu slike.

2. prelazak sa jednog na drugi otvoreni prozor.

3. upotreba većeg monitora.

4. dodavanje RAM-a

8. Najmanji od navedenih diskova na koji se može da se upiše bar jedan GB podataka je?

1. Disketa

2. Zip disk

3. CD-ROM

4. Hard disk

9. Koji je od navedenih iskaza tačan?

1. ROM je računarska periferija.

2. ROM je vrsta memorije koja dozvoljava i upisivanje i čitanje podataka.

3. Podaci iz ROM-a se gube kada se računar isključi.

4. Podaci iz ROM-a će biti sačuvani kada se računar isključi.

10. Koji je od navedenih uređaja ulazno/izlazni uređaj?

1. Trackball

2. Touch pad

3. Tastatura

4. Touchscreen

11. Koji je od navedenih uređaja izlazni uređaj?

1. miš

2. ploter

3. mikrofon

4. skener

12. Koji je od navedenih uređaja ulazni uređaj?

1. Skener

2. Zvučnik

3. Monitor

4. Štampač

13. Šta od navedenog predstavlja hardver?

1. Baza podataka

2. Internet browser

3. Obrada teksta

4. Štampač

14. Koji od navedenih računara je obično najskuplji?

1. Server

2. Personalni računar

3. Meinfrejm (mainframe)

4. Laptop

15. Koje je zajedničko ime za uređaje među koje se ubrajaju skener i ploter?

1. Periferije

2. Default

3. Klienti

4. GUI